O FRANJEVCIMA U ISTRI I ROVINJU

   Franjevci su u Istru došli još u 13. st., u samim počecima osnivanja njihova reda. Prema predaji, istarske je krajeve pohodio i sv. Franjo, kada je na svom putu iz Ancone u Mletke 1219/20. svratio u Pulu, a njegov je redovnički brat sv. Antun Padovanski kao lombardski provincijal godine 1229. ovamo došao propovijedati i osnivati samostane. Poznato je također da su prvi samostani u Trstu, Kopru, Poreču i Puli, osnutak kojih je vezan uz antunovsku predaju, pripadali tadašnjoj sjevernoj franjevačkoj provinciji "Marchiae Tarvisinae", odnosno furlanskoj upravnoj jedinici ili kustodiji.

	unutrasnjost

    Nakon što je na istočnoj i sjevernoj obali Jadrana 1239. uspostavljena nova -Provincia Sclavoniae-, poznata i pod imenom sv. Serafina, što je zapravo drugo ime franjevačkoga utemeljitelja, istarski su samostani pripojeni novoj provinciji. Na generalnom kapitulu reda u Kolnu, 1393., provincija dobiva ime Dalmatinske provincije sv. Jeronima sa sjedištem u Zadru, a već je 1340. brojila 26 samostana i bila podijeljena u četiri kustodije, od kojih je jedna bila istarska. Ona je u 14. stoljeću imala već sedam samostana: u Puli, Trstu, Milju (Muggia), Kopru, Piranu, Poreču i Balama.

    Rovinj je bio iznimkom medu gradovima zapadne istarske obale po tomu što u njemu u prvomu razdoblju postojanja reda nije bilo franjevačkoga samostana. Tek sredinom 15. st., na otoku Sv. Andrije nedaleko od Rovinja, na mjestu benediktinskoga hospicija i crkve iz 6. st., provincija sv. Jeronima gradi samostan. Prema predaji, osnovao ga je i u njemu je prvi gvardijan bio sv. Ivan Kapistran, širitelj pobožnosti prema imenu Isusovu, nadaleko poznati pučki misionar i borac protiv Turaka, čije se tijelo čuva u istočno-hrvatskom franjevačkom samostanu u Iloku.

    Nakon gotovo četiri stoljeća njegova postojanja, samostan opservanata s otoka Sv. Andrije godine 1807. ukinula je tadašnja Napoleonova vlast.
Početkom 18. st., u sjeveroistočnom, kopnenom dijelu grada, čija je otočna jezgra još uvijek bila samo mostom povezana s kopnom, franjevci reformati mletačke franjevačke provincije sv. Antuna grade novi samostan. Naime, godine 1696. Općinsko vijeće grada uputilo je poziv franjevcima da dođu u Rovinj i podignu hospicij. Odobrenje dužda Alvisea Moceniga stiglo je 1700., a sljedeće godine i dekret porečkoga biskupa Monsinjora Adelasija.

    Zemljište u blizini crkve Sv. Antuna Opata, što ga je mjesno stanovništvo nazivalo la Motta, bilo je darovano, a otkupili su ga grad i vjernici. Već 1702. započela je gradnja crkve i hospicija prostranih dimenzija. Tom su prigodom radnici kamenoloma prvi put u Rovinju koristili mine u prahu kako bi pri gradnji samostanske cisterne za sakupljanje kišnice iskopali živi kamen.

unutrasnjost

   Crkva je bila završena i blagoslovljena 1710., te su je već tada fratri počeli koristiti, živeći u završenom dijelu hospicija koji je još uvijek bio u izgradnji. Ipak, svečano posvećenje crkve moralo je još počekati. Naime, braća franjevci imala su dalekosežniju namjeru pretvaranja hospicija u samostan, a budući da su samostanske crkve još od 13. st. u pravima i povlasticama bile izjednačene s kolegijalnim crkvama, ova je zamisao izazvala protivljenje župe i Kaptola. Unatoč tomu, fratri su ostvarili svoju nakanu i 7. ožujka 1746., u vrijeme dužda Pietra Grimanija, hospicij je proglašen samostanom.
Četiri godine kasnije, točnije 13. travnja 1750., u veličanstvenom obredu što ga je vodio porečki biskup Gaspare Negri, u pratnji gradskih velikodostojnika bijaše posvećena i crkva te sva tri oltara, o čemu svjedoči i kamena ploča s natpisom, koja se do danas čuva na južnom zidu crkvene lađe:

"D.O.M.//IN HONOREM S.P.N.//FRANCISCI//TEMPLVM HOC
CONSECRATVM FVIT//AB ILL.MO ET REVD.MO//D. D. GASPARE NEGRI//EPISCOPO PARENTINO//DIE 13 APRILIS//MDCCL."

   Tijekom godina samostan i crkva Sv. Franje Asiškoga u Rovinju doživjeli su mnoge krizne trenutke i brojne promjene. Godine 1802. slučajno izazvani požar uništio je sjeverni dio samostana, nakon čega je, zahvaljujući dobrovoljnim prilozima vjernika, ubrzo u cijelosti obnovljen.

    Guverner provincije Ilirije maršal Marmont, za vrijeme francuske uprave, izuzet će samostan Sv. Franje od ukinuća, umjesto samostana na otoku Sv. Andrije, ali ga neće poštedjeti pretvorbe u državno vlasništvo. Ipak, sretna sudbina pratit će mladi rovinjski samostan i u vrijeme austrijske uprave, jer će godine 1820. biti pošteđen prigodom
prodaje državne imovine.

    Godine 1878., pod vodstvom provincijala Antonio Maria da Vicenza, na istočnoj strani samostana nadograđene je prostrano i lijepo proporcionirano krilo, nazvano "Professorio". Ono je u cijelosti bilo završeno u rujnu naredne godine. Kao što mu ime govori, služilo je za studij teologije i filozofije. U prizemlju su se nalazile učionice te prostrana i bogata knjižnica, a na prvom su katu bile samostanske sobice za mlade studente koji su ovdje učili i živjeli. Premda je ovaj dio samostana danas većim dijelom izgubio svoju prvotnu namjenu, o njegovoj izvornoj svrsi i osnivaču podsjeća ploča s natpisom na prvome katu:

"ANNO MDCCCLXXIX//PROVINCIAM . NOSTRAM . MODERANTE//ADM .
R . P . ANTONIO - MARIA . A . VICETIA//AEDES . KLERICIS .
RECIPIENDIS//ITEMQ . SCHOLAE . ET . BIBLIOTHECA . A . FVNDAMENTIS . EXTRVCTAE . SVNT//PIORVM . IMPENSA//CVRA . VERO
. ET . ISTANTIA//IOAN BAPT . ALBANESE . ARCHIT . RUBIN"

Sadržaj teksta ploče s natpisom, koja se nalazi nasuprot spomenutoj, podsjeća na vrijeme osnutka samostana:

"ANNO MDCCXLVII//PROVINCIAM . REGENTE//ADM . R . P .
ILDEPHONSO . A . BRAYDO . S . VITI//FRANCISCALES . REFORM . PROV
. VENETAE//QVI . HOSPITVM . AD . ANTONU . ABB//AB . ANNO .
MDCC . INCOLVERANT//COENOBIVM . ECCLESIAMQ . PIORVM .
IMPENSA//A . FVNDAMENTIS . EXSTRVXERVNT//AN . MDCCCLXXX .
COENOB . INSTAVRAR."

   Između dva rata rovinjski je samostan bio vrlo aktivan. U njemu je tada bio novicijat i ponovno smješten teološki studij, te Schola cantorum za djecu i za odrasle.
Iz tog je vremena u sjećanju domaćega puka ostao trećoredac Matteo Giuricin, diljem Istre poznat kao Matiuso dei Frati. Poznat po svojoj svestranosti, u samostanu je radio sve potrebne poslove, a svakodnevno je aktivno sudjelovao u liturgijskim obredima.
Prigodom proslave obljetnice smrti sv. Franje, 1926. započeta je temeljita obnova crkve, koja je trajala do 1931.

jaslice

   Nakon Drugoga svjetskog rata, točnije godine 1948., samostan je predan Provinciji sv. Jeronima, a rovinjski fratri dobili su na upravljanje i župu u Rovinjskom Selu.

* tekst je preuzet iz promidžbenog kataloga Franjevačkog samostana Rovinj