CRKVA I SAMOSTAN SV FRANJE U ROVINJU

   Franjevački samostan i crkva Sv. Franje Asiškoga svojevrsno su središte sjeveroistočnog dijela grada Rovinja, urbanistički identitet koji najvećim dijelom bijaše definiran u vrijeme stilskih pravaca baroka i historicizma. Pomalo izoliran položaj na vrhu brežuljka, te prepoznatljiv zvonik, čine ovaj arhitektonski sakralni sklop tek skromnim i nenametljivim vizualnim kontrapunktom župnoj crkvi Sv. Jurja i Eufemije, čija vertikala zvonika, s kipom rovinjske svetice mučenice na vrhu, dominira razigranim, slikovitim obrisom grada.

O crkvi i njezinoj opremi

   Glavno, zapadno pročelje samostanske crkve Sv. Franje Asiškoga važan je dio gradske mikrolokacije jer, zajedno s glavnim ulazom u samostan, oblikuje istočnu frontu malenoga trga koji na sjeveru zatvaraju samostanske zidine, a na jugu historicističko pročelje zgrade osnovne škole.

	stara nosnja

   Glavni portal, kojemu se prilazi polukružnim stubama, flankiraju jednostavni pravokutni prozori, a u sredini nadvisuje polukružno zaključena niša s kamenom skulpturom sv. Franje Asiškoga. U gornjoj zoni, iznad niše, nazire se zazidan polukružni prozor unutar kojega je napravljen jednostavan pravokutni prozorski otvor, iz vremena obnove crkve 1750.
Crkva je tijekom godina doživjela brojne promjene. Dugi vremenski raspon između njezine izgradnje i posvećenja govori u prilog tezi da izvorno nije imala sadašnji oblik. Najnovije stilske interpretacije upućuju na zaključak da je prvi projekt crkve bio određen renesansnom tradicijom koja ne odstupa od standarda istarske arhitekture 17. st. Pregradnja netom prije posvećenja, prema načinu oblikovanja lađe, bit će razlogom da se rovinjsku franjevačku crkvu uvrsti u skupinu tzv. neopalladijevskih crkava.

   Crkva ima prostranu pravokutnu lađu koja je nadsvedena ožbukanim svodom koritasta oblika. Zidovi su joj raščlanjeni parovima pilastara, podignutim na visoke postamente, koji nose široke grede s obratima povrh nosača. Brod je osvijetljen s tri para pravokutnih prozora, postavljenim iznad greda, a koji su oblikovani djelomičnim zazidavanjem starijih polukružnih. Svod je na tim mjestima zasječen susvodnicama, a po jedna susvodnica također se nalazi iznad trijumfalnog luka, te iznad pročelnoga zida broda.

    Usko i izduženo svetište nadsvodeno je bačvastim svodom kojega zasijecaju dva para susvodnica iznad četverokutnih prozora. Zatvoreno je apsidom, osvijetljenom jednim parom nisko postavljenih četverokutnih prozorskih otvora.

    Uz južni zid svetišta nalazi se kapela BDM od Bezgrješnog začeća, nepravilna tlocrta. Prvotno je bila malena i niska, sa skromnim oratorijem, a proširena je 1861. Nadsvedena je plitkim koritastim, žbukanim svodom, a u svetištu i malenom kupolom čiji prozori osvjetljavaju prostor polukružne apside. U kapeli se nalaze jaslice koje su bile najveće i jedne od najljepših u Istri.

slika "Navještenje" 17 st.

   Sastavni dio korpusa crkve čini i zvonik iz istog vremena. Smješten je uz južni zid, tik do sakristije. Njegov je volumen u gornjoj zoni raščlanjen lukovima te na vrhu zaključen niskom piramidom. Ispod lukova nalazio se brojčanik sata iz 1846.

   Crkva je u vrijeme posvećenja imala tri oltara, pa valja pretpostaviti da je isti broj žrtvenika bio i na početku vršenja službe, godine 1710. Stariji, možebitno izvorni oltari, zamijenjeni su tijekom obnove 1926. (glavni oltar), odnosno 1931. (bočni oltari).

   Sadašnji glavni oltar izgrađen je od mramora. Pripada baldahinskom tipu oltara svetohraništa, središnji dio kojega ima oblik tempietta, a flankiraju ga polukružno zaključena vrata ophoda. Iznad oltara visi raskošna kruna baldahina, jedini sačuvani dio starijega glavnog oltara koji je u cijelosti bio izrađen od polikromirana i pozlaćena orahova drveta.
U brodu crkve, na zidnim plohama s obje strane trijumfalnoga luka, smješteni su bočni oltari. Sjeverni, na strani Evanđelja, posvećen je sv. Petru od Alkantare, a južni Isusovu Raspeću. Oltari su identično plošno komponirani s mramornim stipesom i niskom predelom, te oltarnim slikama uokvirenima štuko okvirima u gornjoj zoni.

    Slika s prikazom raspetoga Krista na križu, podno kojega stoje likovi sv. Franje, sv. Didaka i sv. Bernardina Sienskoga, a u samom dnu portretna poprsja likova donatora, djelo je nepoznata venecijanskog majstora seicenta, iz kruga Palme Mlađega.

   Zanimljivo djelo nepoznata venecijanskog slikara 18. st. predstavlja oltarna slika na sjevernome bočnom oltaru. Prikazuje lik BDM Immaculate kako stoji na polumjesecu i kugli oko koje se obavija zmija. Bogorodici se klanja lik sv. Antuna Padovanskog prikazan na lijevoj polovici slike, dok desno stoji lik sv. Petra od Alkantare obgrlivši križ, predmet Kristove muke čiji je bio veliki štovatelj. Na stranicama otvorene knjige desno dolje zapis je s imenom Giuseppe Ventura, kojega u nekim tekstovima navode kao autora slike, što pak istraživači baroknog slikarstva nisu potvrdili.

    U stipesu oltara sv. Petra od Alkantare čuvaju se ostatci Candide, svetice i mučenice iz Kartage, dok je u stipes oltara Isusova Raspeća polegnut kip umrloga sv. Antuna Padovanskog.

    Slike na zidovima svetišta prikazuju scene i likove zanimljive franjevačke ikonografije. Na središnjemu mjestu, u kaloti apside, prikazan je raspjevani lik sv. Franje Asiškoga, izveden a secco, u tehnici tempere, a ispod se nalazi tekst Franjine poznate pjesme Cantico delle creature u fresko tehnici. Na bočnim zidovima svetišta izvedena su poprsja evanđelista i njihovih simbola, zatim nasuprotni likovi sv. Klare i sv. Antuna te sv. Elizabete, portugalske kraljice i sv. Ljudevita, francuskoga kralja iz 13. st. Prisutnost ovih posljednjih upućuje na trećoretkinje, odnosno trećoredce kojih su oni znameniti predstavnici. Oslik apside izveo je 1928. Carlo Donati iz Verone, o čemu svjedoče isprave koji se čuvaju u samostanskome arhivu. Oslik svetišta bio je povjeren rovinjskome slikaru Antoniju Macchiju.

    Polukružnu apsidu u donjemu dijelu ispunjavaju masivne drvene korske klupe s postajama križnoga puta, a na leda glavnoga oltara naslanjaju se orgulje koje su 1908. godine izgradila braća Riegel iz Jagendorfa u Austriji.

   U crkvi se nalazi nekoliko kipova BDM Immaculate koji svjedoče o iznimnome franjevačkom čašćenju Bogorodice. Kip sv. Josipa, tirolske provenijencije, pripadao je istoimenoj bratovštini koja je u Rovinju bila vezana uz franjevačku crkvu.

* tekst je preuzet iz promidžbenog kataloga Franjevačkog samostana Rovinj