O samostanu i njegovoj
opremi
Samostanskom sklopu može
se prići s dviju strana, uvjetno ih nazovimo gradskom i ladanjskom,
koje izražavaju dva aspekta rovinjskog samostana i time ga
čine osobito privlačnim.
 |
|
| Unutrašnjost |
|
Ispred zapadnog, gradskog
ulaza nalazi se kameni križ, postavljen 1855. kako bi podsjetio
na svete misije iz 1801. rapskoga kanonika Giambattiste Bona.
Istočnim, odnosno kolnim ulazom prilazi se u, visokim zidom
ograđeni, ladanjski prostor samostanskog vrta i dvorišta
iz kojega se, na sjeveru, otvara pogled na stari grad i more.
Otuda je najbliži pristup istočnome krilu samostana, u kojemu
se nekoć nalazila fratarska škola.
Samostan sv. Franje u
Rovinju pripada tipu klaustralnih gradskih samostana, a po
svojim je sastavnim dijelovima tradicionalan i prilagođen
životu redovničke i šire društvene zajednice, koji objedinjuje
rad, odnosno molitvu, stanovanje i hranjenje, razonodu te
djelatnosti važne za okolinu. Prostor namijenjen široj okolini
čine dva klaustra, crkva, sakristija, nekada hospicij, te
knjižnica i škola. Refektorij, kuhinja i konoba jesu prostori
namijenjeni redovničkoj zajednici, dok je dormitorij s redovničkim
sobicama namijenjen isključivo redovnicima pojedincima.
Klaustar, odnosno pravokutni
otvoreno-zatvoreni prostor, simbolično predstavlja srce i
glavni životni prostor ovoga tipa samostana. Tako za rovinjski
samostan možemo reći da ima dva srca. Naime, sa sjeverne
strane crkve, jedan za drugim, nastavljaju se dva klaustra
oko kojih se prstenasto nižu volumeni jednokatnih krila.
Južni, manji klaustar,
po svom smještaju bliži crkvi i dostupniji javnosti, u obliku
je pravokutnika, dok je sjeverni, povučeniji i veći, kvadratnijeg
oblika. U središnjemu, otvorenom dijelu oba klaustra nalazi
se samostanski fons vitae, šterna ili cisterna za kišnicu
koja se skuplja sa samostanskih krovova. Oba su klaustra
ograđena niskom ogradom na kojoj počivaju stupovi trijema,
koji nose polukružne lukove. Pravokutnog su presjeka, s masivnim
pravokutnim bazama i njima identičnim međučlanovima na mjestu
kapitela. Komunikacija između klaustara omogućena je trijemovima
koji čine komunikacijski prsten oko kojega se centripetalno
nižu različiti prostorni sadržaji. U zapadnome dijelu manjeg
klaustra trijem je zatvoren i pretvoren u hodnik.
Na sva četiri zida većega
klaustra nekoć su se nalazili sunčani satovi od kojih je
danas sačuvan samo jedan, dok se na južnome zidu manjeg klaustra
nalazi u kamenu isklesani franjevački grb.
Samostansku blagovaonicu,
odnosno refektorij, rese dvije slike s prikazom najpoznatijih
novozavjetnih scena blagovanja. "Svadba u Kani« raskošna
je narativna figuralna genre kompozicija koja simultano prikazuje
tri povezane radnje: gozbu Krista i Bogorodice s uzvanicima,
događaj pretvaranja vode u vino, koji se odvija u prednjemu
planu, te na lijevoj strani slike kušanje vina koje stoloravnatelju
u čaši donosi dječak. Vjerojatno je nastala u 17. st. i djelo
je nepoznatog autora koji je, u pomalo naivnoj slikarskoj
izvedbi, doslovno ponovio predložak Paola Veronesea. "Posljednja
večera« manje je umjetnički zanimljivo djelo nepoznata slikara
iz 1904.
U istočnome, 1878. godine pridodanom krilu
samostana, nalazi se iznimno bogata samostanska knjižnica
čiji fundus čini oko dvanaest tisuća knjiga, pretežito teološkog
sadržaja, veći dio kojih je smješten na policama izvornih
drvenih ormara. Tijekom posljednjega stručnog popisa evidentirano
je stotinu pedeset najvrjednijih knjiga tiskanih u 16. st.
U prostoru knjižnice čuva se i samostanski arhiv s vrijednom
gradom koja tek čeka sustavnu obradbu.
* tekst je
preuzet iz promidžbenog kataloga Franjevačkog samostana
Rovinj
|