Kada mislim o Rovinju ne mogu ne povezati ga s Barunom Gautsch,
jednom od najočaravajućih olupina Mediterana. Za mene je
nepojmljivo otići na izlet u Rovinj bez odavanja počasti
Barunu, nijedan zaron u Rovinju ne može biti niti blizu ravan
Barunu Gautsch.
Sada kada ste shvatili da se meni Barun Gautsch jako sviđa,
pitate se što je to što ga čini tako interesantnim. U osnovi
su dva motiva: plemenita te istovremeno tragična priča i
stanje očuvanosti olupine.
 Povijest
Barun Gautsch je bio putnički brod koji je pripadao Lloydu
od Austrije i plovio je dalmatinskom rutom između južne
Dalmacije i Trsta. U vremenu smo Svjetskog rata i Barun
je često plovio izvanredno i za prijevoz mnogih izbjeglica
koje su napuštale ne više sigurne zone Jadrana.
U 11:00 sati 13. kolovoza 1914. “Barun Gautsch” je isplovljavao
iz luke Velog Lošinja, usmjeren prema Trstu, gdje je dolazak
bio predviđen za 18:00 sati. Brod se morao držati pučine
kako bi izbjegao zonu mora miniranu od strane same austrijske
mornarice.
Dan je bio lijep, more mirno, no zbog jednog kapetanovog
previda (koji je prema navodima nekoliko svjedoka u trenutku
brodoloma bio u kabini u lijepom društvu), brod ulazi u minsko
polje.
U 15:45 BUUM, brod je potonuo u svega nekoliko minuta: od
300 osoba na brodu, 130 ih je umrlo utapanjem. Teške optužbe
su pale na posadu, koja se skoro u potpunosti spasila: mnogi
čamci za spašavanje nisu bili spušteni u more zbog njihova
lošeg održavanja, dok su pojasevi za spašavanje bili zaključani
u ormariće jer se htjelo izbjeći da ih putnici trećeg razreda
koriste za jastuke tijekom putovanja. U konačnici je posada
bila optužena da je mislila na spašavanje vlastite kože umjesto
da je mislila na putnike (mnoge žene i djecu).
 Olupina
Barun Gautsch leži na 40 metara dubine još uvijek
uspravan i prove usmjerene u pravcu koji je držao prije
brodoloma. Ono što zaron čini posebno očaravajućim je stanje
očuvanosti olupine, roneći uz njega još uvijek je opipljivo
ozračje Belle Epoque (“Lijepo Doba”) koje mora da je tu
bilo prisutno u to vrijeme, dame koje su šetale mostom,
poslovni ljudi koju su se poslije ručka zadržavali u sali
za pušenje, opskrbljeni konjacima i lulama. Također su
lako zamislive napetost i panika koje mora da su obuzele
putnike u trenucima koji su prethodili nesreći.
Mogući zaroni su različiti, počevši od onih vanjskih srednje
težine (no ipak se radi o dubinskom zaronu sa spuštanjem
u plavetnilo), pa sve do tehničkih istraživanja unutrašnjosti.
Moguće je djelomično prodiranje u unutrašnjost olupine, naime,
gornji su mostovi prepušteni oskrnavljivanju bez većih poteškoća.
Jedino ograničenje je vremensko, naime, ostajući bez zraka
nemoguće je obroniti olupinu u sigurnoj krivulji. S obzirom
da je najinteresantniji dio upravo most za šetnju koji se
nalazi na tridesetak metara, ako raspolažete patentom Nitrox,
ovo je moment da ga iskoristite.
Zaron
Ronioci se u Rovinju ograničavaju dovesti vas do točke
zarona, dakle na vama je da si zatim isplanirate zaron.
Zaron koji
mi je drag je sljedeći.
Zaranjam duž priveza koji će me dovesti do krova olupine
a zatim se usmjeravam prema pramcu; u ovom mi se trenutku
sviđa malo udaljiti, okrenuti se i uputiti sveobuhvatni pogled
na olupinu: slika me svaki puta očara, Barun se čini kao
da još uvijek plovi i reže valove svojom nazubljenom provom.
Zatim započinjem prolaziti lijevim perimetrom olupine (gledajući
od prove idem nadesno), održavajući se lagano nešto niže
od mosta za šetnju i bacajući na svako okno ispitivački pogled
s bakljom u unutrašnjost, skoro u nadi da ću ugrabiti drevne
tajne. Kada stižem skoro do krme, malo se dižem i ulazim
u natkriveni dio mosta za šetnju te se vraćam nazad suprotnom
stranom olupine. Ako si pak želite učiniti zadovoljstvo spuštanja
na 40 metara kako bi vidjeli propelere (ne činiti u EANX32),
zapamtite da ćete zbog ove radnje izgubiti zadnje preostale
minute na krivulji sigurnosti.
Danas mi je pak draže ostati ispod natkrivenog dijela mosta
za šetnju i vratiti se nazad suprotnom stranom olupine. U
ovom trenutku ako ostajete bez zraka morate požuriti jer
je krivulja sigurnosti na izmaku. Ako ste međutim zaronili
u EANX32, pozdravite svoje kolege u ARA i nastavite…
Stigavši dakle do desne strane olupine, obično ne mogu proći
bez da uđem i u unutrašnjost glavnog salona, iako vam preporučam
da se ograničite na gornji kat (vidi kartu), što da vam ne
zakompliciram život što, u slučaju da koristite obogaćene
mješavine, da ne probijemo granice toksičnosti kisika.
Nakon istraživanja unutrašnjosti, vraćam se na šetalište
i zadržavajući se cijelo vrijeme unutar broda, nastavljam
prema provi. Došavši u visinu komandnog mosta započinjem
uspinjanje, sjedam na krov komandnog mosta i upućujem posljednji
pogled u smjeru prove koja s te visine jako nalikuje Titaniku;
posljednji pogled iza sebe kako bi vidio mjesto gdje su bili
smješteni dimnjaci i doviđenja Barune, do sljedećeg zarona…
Onome tko želi saznati više o povijesti i pronalasku savjetujem
pročitati “Posljednje putovanje Baruna Gautsch”, autora Pietro
Spirito (izdanje Lint Trst). Garantiram vam, nakon pročitane
knjige zaron poprima posve posebno ozračje…
|
